Ina's World of Stories
1. Početak tjedna
|
3. dio prvog poglavlja Kad nam je preostalo još samo dvadeset minuta do idućeg predavanja, napokon smo ustale i odnijele pladnjeve s priborom za jelo na predviđeno mjesto. Ovoga puta smo sjele zajedno u treći red. Profesorica je došla na vrijeme. Najprije je ponovila što smo radili zadnji put, a onda je nastavila s novim gradivom. Dok sam bila s curama i neprestano nešto pričala s njima, bilo je lako zaboraviti na san, ali čim je nastala tišina u učionici, opet su me počele mučiti moje misli. Sanjarila sam o Erikovim tamnim očima i njegovoj mekoj kosi. Kako je to moglo biti nestvarno? Zatim sam se uhvatila kako sanjarim o Vedranu. On je definitivno bio stvaran. Tu barem nije bilo zabune. Možda bih se trebala koncentrirati na njega i zaboraviti sve ostalo. Vedran i ja bili bismo lijep par. Vjerojatno bi se svidio i mojoj mami iako je ona bila izrazito izbirljiva. No bio je pametan. Svi vole pametne i zgodne dečke. Tek u dva sata poslijepodne smo napokon bile gotove s nastavom. Zajedno smo krenule prema autobusnoj stanici. Ana je bila sretna jer je njena zadaća bila riješena. Znala sam da ću je još morati nazvati u vezi moje zadaće i zagnjaviti ju. Osjećala sam se krivom zbog toga, ali Ana mi je mnoštvo puta naglasila da njoj to ne smeta. Nataša je opet brbljala o Lovri. Nije mi bilo jasno zašto ga ne pozove na kavu. Njoj to barem nije teško padalo. Ja sam bila skroz druga priča što se toga ticalo. Silvija je slušala Natašu i povremeno kimala glavom. Ja sam gledala uokolo izgubljena u svoje misli. Nastojala sam se siliti da mislim samo na Vedrana, ali koliko god se trudila bilo je nemoguće. Erik je bio tu. Čak i kada nisam mislila na njega, znala sam da je tu negdje u nekom kutu moje glave. Na autobusnoj stanici bilo je puno ljudi. Pogledala sam na ekran na kojem je pisalo kada dolazi idući autobus. Ako mu je bilo vjerovati, sljedeći autobus trebao je biti ovdje za minutu. Autobus je ipak stigao tek za tri minute i nagurali smo se unutra. Vozač je jedva uspio zatvoriti vrata i krenuti. Uvijek je bilo tako. Činilo se kao da se na fakultetu nikada ništa ne mijenja. Prošao je još jedan ponedjeljak. Posljednja stanica bila je Kaptol. Mi četiri smo tu izašle kao i većina ljudi. „Kako me nervira što bakice koje cijelim putem sjede uvijek kad stignemo nastoje izaći prve. Samo se guraju i stvaraju gužvu umjesto da odsjede još minutu i puste nas da izađemo prvi“, rekla je Silvija. „Mene nervira i ova gužva koja nastane kad izađemo iz busa. Mnoštvo ljudi, svi idu u istom pravcu i nikome se ne žuri. Uvijek jedva dočekam da ih zaobiđem“, rekla je Nataša. „A jadne! Baš se nervirate“, zezala ih je Ana i sve četiri smo se nasmiješile. Na trgu smo se rastale. Ana je išla tramvajem na drugu stranu grada. Silvija i Nataša su išle prema studentskom domu u kojem su obje živjele dok je trajala nastava, a ja sam se uputila pješice do željezničkog kolodvora. Nekako mi se baš šetalo, a u ovim poslijepodnevnim satima to mi je bio brži način za stići kući jer se većina vozila tramvajima, a i ulice su bile zakrčene automobila. Zavirila sam u izloge nekih trgovina. Nisam posebno voljela kupovinu, ali radovalo me kad bih si kupila nešto lijepo. Zaključila sam stvarno trebam negdje potražiti posao preko ljeta. Možda bih mogla otići i na neki izlet s curama. Na primjer u posjet Rimu ili Parizu. To bi bilo tako lijepo. Blago Nataši što ide u Australiju. Ja sam voljela putovati, ali za putovanja je trebalo puno novaca, a toga nisam imala. Od željezničkog kolodvora, na kojem su bila stajališta za autobuse koji su vozili unutar grada i okolice, pa do moje kuće vozilo je nekoliko autobusa. Ušla sam u prvi koji je došao. Nije bilo gužve pa sam sjela na stražnje sjedalo i uživala u vožnji. |
- 21.07.2009. - utorak - 22:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |