Ina's World of Stories
10. Prije nego zora svane
|
1. dio desetog poglavlja Tiho smo se kretali. Sada sam vidjela nešto poput kuće. Činilo se da se radi o manjoj staroj kući i nekoliko nadograđenih drvenih prostorija oko nje. Uokolo su hodali ljudi. Neki su bili na straži, neki u prolazu, svi od reda muškarci. Erik me držao za ruku i nije dopuštao da se razdvojimo. Bilo mi je neopisivo drago zbog toga. Ovo mjesto činilo me nervoznom. Pitala sam se jesu li tu držali Klaru. Neko smo vrijeme proveli čekajući. Nisam ništa pitala jer je Erik izgledao kao da zna što radi i zašto čeka. Uskoro je i meni bilo jasno. Od nekud se pojavio crni kombi. Bilo je to sve što sam mogla reći o vozilu jer se nisam dobro razumjela u automobile. Stakla su bila zatamnjena. Nekoliko muškaraca se približilo vozilu. Otvorili su stražnja vrata i izvukli van nekoliko djevojaka. Bilo ih je desetak, nisam moglo točno reći jer nisam imala snaga prebrojati. Neke od njih su plakale, neke samo buljile u prazno. Jedna se posebno otimala i suprotstavljala svima. Primijetila sam da su sve bile otprilike dobi moje sestre, možda koju godinu starije. Pod prijetnjom pušaka sve do jedne su krenule prema kući u koju ih je muškarac vodio. Ona jedna buntovna djevojka pokušala je pobjeći. Nije došla daleko. Stigli su je i za kosu dovukli natrag. „Da to ni jednoj od vas više nije palo napamet!“ dreknuo je jedan od muškaraca. Činilo se da je on neka vrsta gazde ovdje. Ošamario ju je tako jako da je pala na tlo. „Vodite je!“ naredio je ljudima koji su mu bili najbliži. Bilo je to tako strašno. Gotovo kao da nisam niti bila tamo nego sam sve samo promatrala na televiziji. Erik je primijetio koliko me sve što sam vidjela uzrujalo. „Tina, gle, važno je da ovo shvatiš. Ja moram ući unutra. Moram vidjeti kako izgleda unutra, gdje je oružje, koliko ga ima, koliko ima ljudi, ima li stražara, tko čuva djevojke i tako dalje. Ne mogu uletjeti unutra na slijepo jer time nećemo ništa dobiti. Ti možeš ostati ovdje i čekati me“, govorio je ozbiljno gledajući me oči i nastojeći da shvatim ozbiljnost njegovih riječi. „Nemoj me ostaviti ovdje! Idem s tobom“, molila sam ga. „Ako pođeš sa mnom, moraš biti tiha poput miša. Ne smiju te vidjeti ni čuti. Ne znam što ćemo vidjeti unutra, ali što god bilo, sada smo samo u izvidnici. Nećemo poduzimati ništa. Cilj nam je ući unutra, sakupiti potrebne informacije i po mogućnosti izaći neopaženi. Unutra je vjerojatno dvadesetak djevojaka. Možda je i tvoja sestra među njima, ali sada ju još ne možemo spasiti. I sama vidiš koliko je njih, a koliko nas. Moramo naći povoljniji trenutak“, nije prestajao objašnjavati. Bilo mi je jasno da se boji da ću jednom kad uđemo unutra poludjeti i htjeti osloboditi sve djevojke te tako možda uzrokovati da nas sve pobiju. „Bit će sve u redu. Shvaćam što želiš reći. Uđemo, vidimo, izađemo. Čak i ako je Klara unutra, za sada ništa ne poduzimamo. Mogu ja to“, uvjerila sam ga. Krenuli smo. Ući unutra bilo je začuđujuće lako. Glavni dio kuće bio je poluprazan jer je većina muškaraca bila zaposlena oko novopristiglih djevojaka. Neki su očito dogovarali nešto važno sa šefom, ali nisam mogla čuti što. Nakon nekoliko prostorija u koje smo ušli, napokon smo se našli u sobi koja je izgledala kao radna soba. Erik je tražio nešto po radnom stolu. Dobila sam dojam da je on znao što traži kao što je i znao kada će doći vozilo s novim djevojkama. Činio se nervozan. Nisam ga mogla kriviti. I sama sam bila takva. „Mogu li ti pomoći?“ upitala sam jer nisam više mogla stajati besposleno. „Tražim nešto kao rokovnik ili planer. Trebao bi biti ovdje, tako mi je rečeno, ali ne mogu ga pronaći. Unutra bi trebao biti podatak koji me zanima“, objasnio je. Počela sam prebirati po papirima i zavirivati u ladice nastojeći pomaknuti što manje stvari. Nisam znala koliko vremena imamo. Činilo se da glavni dio kuće ne čuvaju jednako kao drvene prostorije u kojima su bile smještene djevojke. „Evo ga!“ rekao je Erik napokon. Počeo je prstom prolaziti po stranici planera koja je odgovarala sutrašnjem danu. Prišla sam mu bliže i pokušala dokučiti što traži. „Dovraga!“ „Što je bilo?“ upitala sam zabrinuto. „Sutra je jedna od takozvanih dražbi. Ponude djevojku, tko da više, dobije djevojku.“ Prošla me jeza. „Hoćemo li tada spasiti Klaru?“ „Mislio sam presresti kombi dok ih prevoze na tajnu lokaciju i spasiti tvoju sestru, ali ona nije na popisu“, rekao je izgledavši zabrinuto. Pogledala sam na popis imena u planeru. Bile su to djevojke koje će biti ponuđene sutra. Moja sestra nije bila među njima. No one su vjerojatno bile otete prije nje. Ona je i trebala imati još vremena. Barem je tako pisalo na Internetu. Sama sam sebi bila smiješna jer sam znala da se hvatam za slamku. Ništa od onoga što sam čitala nije morala biti istina. „Dovraga!“ ponovno je opsovao ovoga puta pročitavši nešto što je u planeru bilo upisano pod današnjim danom. „Što je?“ neizvjesnost me ubijala. „Već je prodana! Danas popodne prodali su tri djevojke posebnom klijentu. Jedna od njih je tvoja sestra!“ rekao je izgledajući ljutito. Pogledala sam u planer i vidjela Klarino ime napisano tuđim rukopisom. Nisam imala pojma kako je Erik znao za planer, valjda je imao neku vezu unutra. Sve bi bilo ispalo dobro da nismo zakasnili. Kako se to moglo dogoditi? Sjela sam na stolicu i pokušavala disati. Nisam se željela onesvijestiti, ali bilo je teško. Sve se oko mene vrtjelo. Erikovo lice vidjela sam u magli. Opet su mi pred očima bili mama i tata onako kako sam ih posljednji put vidjela. Jedina stvar koja me držala na životu i davala mi nadu da će jednom ipak sve opet biti dobro bila je Klara. Bila sam uvjerena da ćemo je pronaći i vratiti natrag. „Martina, nemoj se sada raspasti. Trebam te“, čula sam njegov glas negdje u daljini. |
- 22.10.2009. - četvrtak - 17:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |