Ina's World of Stories
5. San
|
2. dio petog poglavlja „Kako to misliš?“ upitala sam ga. „Tebe sam spasio, ali nisam mogao učiniti ništa da spasim tvoju obitelj“, rekao je ni ne gledajući me. Produžio je korak i sada sam već morala trčati da bih ga sustigla. Još uvijek me držao za ruku. Šuma je postala tiha. Činilo mi se da smo izbjegli opasnost. Njegove riječi još uvijek su mi odzvanjale u glavi. Stala sam. On je stao i napokon se okrenuo prema meni. Pogledao me u oči, a ja sam skrenula pogled. Nisam željela da me opet hipnotizira onako kako je samo on to znao. „Onda nisi trebao spasiti ni mene. Što ću ja bez njih?“ rekla sam gledajući u pod. Bilo je to retoričko pitanje i nisam očekivala da mi odgovori. „Oprosti“, rekao je još jednom, tiše. „Što im se dogodilo?“ upitala sam. Nisam ga smatrala krivim za ono što se dogodilo. Jedino mi nije bilo jasno zašto se umiješao. Trebala sam i ja umrijeti. Da sam došla kući ranije vjerojatno i bih, ali on me spasio. „Ne sada. Ne ovdje i ne ovako! Moraš se probuditi.“ „Ali...“ zaustila sam i stala. Htjela sam mu reći da njega na javi nema i budući da više nema niti moje obitelji, za mene nije bilo razloga da se probudim. Padala sam. Činilo se kao da nema dna. Nije me bilo strah. Bila sam mirna i spokojna. Mogla sam zauvijek tako što se mene ticalo. Naravno, pad je ipak završio. Pala sam na hladni, mramorni pod, ali nije me boljelo. Pogledala sam iznad sebe u smjeru iz kojega sam pala ovdje i vidjela da još netko pada kroz isti ponor. Kad je pao na pod kraj mene, otvor iznad nas se zatvorio kao nekom magijom. Ležali smo jedno kraj drugog, a njegov dlan ležao je na mom. Tako smo pali i nismo se micali. Pogledala sam ga i on mi je uzvratio pogled. „Lijepo je ovdje“, rekla sam iako uopće nije bilo lijepo i pod je bio jako hladan. Nekako je ipak bilo u redu. On nije ništa rekao, samo me promatrao kao da sam najdivnija i najvažnija stvar na svijetu. Ono što je uslijedilo, dogodilo se jako brzo. Ni sama ne znam kako, ali činilo se da se prolaz kroz koji smo pali ponovno otvorio i nešto sjajno je padalo na nas. Bio je to samo jedan predmet i nisam mogla dokučiti što je to bilo. Velikom brzinom padalo je prema nama, ali mi se nismo micali. Shvatila sam da se radi o nožu sa sjajnom drškom. Izgledao je starinski. Nije mi bilo jasno što takav nož radi ovdje. Razmišljala sam o tome, a on se istom brzinom kojom je i padao zabio u naše dlanove. Prošao je kroz njegov dlan koji se nalazio na mome i potom i kroz moj. „Zauvijek“, rekao je Erik. On kao da nije osjećao bol koja je bila neizdrživa. Ja sam počela vrištati. Krv se širila oko naših ruku. Bila je pomiješana, moja i njegova. Suze su mi navrle na oči od boli, ali nisam se mogla pomaknuti. Stajala sam na vrhu zgrade i gledala grad. Klara mi je prišla s leđa. Pogledala sam ju, a zatim se vratila promatranju okolice. Iznenada, netko se zaletio prema nama i srušio Klaru. Pala je preko ruba, ali ja sam ju uhvatila za ruku. Držala se tako za mene, a ja sam se trudila da ne ispustim njenu ruku. Pokušala sam ju povući natrag, ali nisam mogla. Njeni prsti polako su klizili iz mojih. Znala sam da ju neću moći još dugo zadržati. Pala je. Gledala sam za njom dozivajući njeno ime, vrišteći ga na sav glas. „Ovo je samo san!“ čula sam Erikov glas iza sebe, a onda je i mene gurnuo s vrha zgrade. Padala sam, a ovoga puta bilo je strašno. Probudila sam se vrišteći. Pogledala sam oko sebe i isprva mi nije bilo jasno gdje se nalazim, a onda mi je sinulo da je to bolnička soba. Bila sam u bolnici. Koliko dugo? Kako sam ovdje dospjela? Gdje je Klara? U sobu je ušla medicinska sestra, a za njom i moja baka, tatina mama. „Gdje je Klara?“ bilo je prvo što sam upitala. „Doktor će sada doći“, rekla je sestra. Bakine oči napunile su se suzama. To nikako nije bio dobar znak. „Ne treba mi doktor! Dobro sam. Koliko sam dugo ovdje? Je li mrtva?“ upitala sam odlučno gledajući ravno u baku. „Tvoji roditelji su mrtvi. Klara...Klaru nismo još pronašli. Ovdje si od popodneva. Onesvijestila si se kad si... Uglavnom, susjed je čuo tvoj vrisak i došao pogledati je li sve u redu, a onda je pozvao policiju. I sada su tamo. Cijeli dan su tamo i ne znaju ništa“, objasnila je baka ozbiljnim glasom trudeći se da se ne rasplače. Pogledala sam kroz prozor. Bilo je mračno. Dakle spavala sam nekih 4-5 sati. Morala sam saznati istinu što prije. Da su htjeli ubiti Klaru, tko god oni bili, učinili bi to odmah, ne bi je odveli. Postojala je šansa da je moja sestrica još živa i u ovoj situaciji bila je to jedina stvar koja me sprječavala da opet usnem, pa možda i zauvijek. Morala sam ju pronaći. „Idemo kući“, rekla sam baki ustajući iz kreveta i zanemarujući medicinsku sestru. „Moraš pričekati doktora, dušo. Pretrpjela si veliki šok“, počela je baka, a medicinska sestra se složila s njom. „Dobro sam. Čak nisam niti bila tamo kad se to dogodilo. Meni nisu ništa učinili! Ali Klara je u opasnosti!“ vikala sam ustajući iz kreveta i tražeći moju odjeću. „Doktor će doći za koju minutu!“ rekla je sestra. „Nemam minutu! Zar ne shvaćate?! Moja sestra je oteta! Ona me treba! Ona nema vremena! Nemam ni ja!“ vikala sam panično hodajući po bolničkoj sobi. Baka se prekrižila i molila Boga za pomoć. „Idemo kući!“ rekla sam još jednom. Napokon sam pronašla svoju odjeću. Kad bih nešto odlučila, nitko me nije mogao zaustaviti. „Idemo kući sada!“ ponovila sam gledajući baku. Otvorila je usta da se usprotivi. |
- 10.08.2009. - ponedjeljak - 11:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |