Ina's World of Stories
7. Erik...izvan snova
|
1. dio sedmog poglavlja Odmaknula sam se od njega i pogledala ga uplašeno. Kako je ovo moglo biti stvarno? Uštipnula sam se i boljelo je. Nisam se probudila. Podsmjehivao mi se zbog toga što sam napravila. Nekako je ipak bilo stvarno, nisam sanjala. „Znam da je teško povjerovati. Daj mi trenutak i objasnit ću ti sve“, rekao je ozbiljno. Nastojao me umiriti i ne uplašiti. Ni sama nisam znala kako se osjećam. „Tko si ti?“ upitala sam stojeći na udaljenosti od dva-tri metra od njega. „Moje ime je...no dobro, to već znaš. Ja sam Erik.“ „Da“, rekla sam kao da se to podrazumijeva, ali ništa mi zapravo nije bilo jasno. Čak sam se uhvatila kako razmišljam o mogućnosti da sam od svega što se dogodilo jednostavno prolupala i sada mi se priviđaju ljudi koji ne postoje, tj. samo jedan čovjek...Erik. „Ovo što ću ti ispričati zvučat će nevjerojatno, ali moraš mi vjerovati. Odlučio sam da je sada vrijeme da ti kažem istinu jer trebaš moju pomoć. Sada se radi o životu tvoje sestre, a poslije bi moglo biti prekasno“, pričao je stojeći na mjestu. Njegove riječi ostavile su traga. Ne znam je li to bio efekt koji je želio postići, ali istog trena kad je spomenuo moju sestru, napustio me strah i zamijenio ga je bijes. „Što ti znaš o mojoj sestri? Gdje je?“ poželjela sam vikati na njega. Nisam željela povisiti glas samo zato što je baka bila u drugoj sobi i nisam ju htjela probuditi. Ovaj bijesni šapat kroz stisnute zube za sada me zadovoljavao. „Gle, nisam ja oteo tvoju sestru. Zašto bih? Nisam niti znao da imaš sestru dok mi to nisi rekla u snu kada sam te pokušavao probuditi dok si bila u bolnici. Kad sam shvatio što se dogodilo, znao sam da nemamo vremena za gubljenje i da moramo brzo djelovati“, objasnio je, ali nisam mu vjerovala ni riječi. Što se mene ticalo sve je to moglo biti dio njegova bolesnog plana. Tko zna zašto sam ga viđala u snovima? Možda je u pitanju bila neka nova droga kojom je postizao da ga sanjam. „Sjednimo i ispričat ću ti sve“, glas mu je zvučao mirno za razliku od mog. „Ne miči se! Pomakneš li se samo pola koraka vrištat ću na sav glas. Policija motri kuću. Bit će ovdje u trenu!“ lagala sam. Naime, stvarno su htjeli ostaviti nekoga da pazi na mene i baku u slučaju da se vrate ubojice mojih roditelja, ali ja sam se tome žestoko usprotivila. Sada mi se moja odluka činila prilično glupom no tada je imala smisla. Ako je bila riječ o osveti, onda je osveta bila izvršena kad su ubili moje roditelje i oteli mi sestru. Zašto bi se vratili po mene? Tko je uopće mogao tvrditi da oni znaju da ja postojim? Policija me činila nervoznom i zato ih nisam htjela u blizini. Svi ti ljudi koji očekuju da ću se svakog trena slomiti... Nisam to mogla podnositi. „OK, OK! Ostat ćemo ovako. Smiri se, Tina. Nisam ti došao nauditi. Došao sam ti pomoći. Uostalom, vani nema nikoga tko motri kuću. Vidiš, znam da su tvoje prijetnje samo prazne riječi, ali ipak ću pristati na tvoje uvjete. Ne želim ti nauditi“, umirivao me. Govorio je polako i to me iritiralo. Nisam bila mentalno zaostala. Razmišljala sam o tome da pobjegnem iz sobe. Nekako nisam vjerovala da bi mi to baš uspjelo. Vjerojatno bi me sustigao prije nego što bih uopće došla do telefona. Možda bih probudila baku, a ako je on bio opasan, onda bi i ona bila u opasnosti. Ne, to nisam mogla dopustiti. Erik ili tko god je on bio, vjerojatno nije znao da je baka u kući. Odlučila sam da će tako i ostati. Pogledala sam prema svom telefonu. Stajao je na mom radnom stolom,a on mi je priječio put do njega. Nisam imala izbora, morala sam ga poslušati. Možda nakon toga ode. To bi trebao biti najbolji način rješavanja problema s luđacima – razgovor. Pitanje je bilo je li on bio luđak ili ja. „Znaš li što o genetici?“ njegovo pitanje me iznenadilo. Kakve je to imalo veze s bilo čime? Mozak mi je radio sto na sat, ali nisam mogla shvatiti kojim putem idu njegove misli. „Nešto. Imala sam genetiku u školi, u sklopu biologije. Malo sam i sama proučavala sve to. Zanimljivo je“, govorila sam i na tren zaboravila na cijelu situaciju. Bilo je teško shvatiti da ovo nije bio Erik iz mojih snova. Ovo je bio neznanac. Ili se ipak radilo o istoj osobi? Kako? „Onda znaš što je DNA, zar ne?“ nastavio je po svome. „Naravno, to je nukleinska kiselina koja sadrži naš genetski kod. Ne samo u slučaju nas ljudi nego i kod svih živih organizama i nekih virusa zapravo“, odgovorila sam na pitanje. „A znaš li čemu služi DNA?“ „Pa, u DNA su pohranjene različite informacije. Tako nasljeđujemo nešto od svojih roditelja. Na primjer, boju očiju ili kose i tome slično. DNA je važna. Uz pomoć nje se često povežu zločinci s mjestom zločina“, rekla sam sjetivši se kriminalističkih serija koje sam gledala s mamom. Ona ih je obožavala. Otjerala sam misli na mamu iz svoje glave. Sjećanja su bila nešto što si sada nisam mogla priuštiti. Bilo mi je potrebno da razmišljam jasno, a bol je zamagljivala moju sposobnost rasuđivanja. „Ljudska bića koriste vrlo mali postotak svoje DNA. Ostatak, čak više od 95% čini...“ „Junk DNA“, rekla sam: „Otpadna DNA. Za sada znanstvenici još uvijek ne znaju čemu točno služi i što taj dio DNA generira. Možda nosi neke informacije, možda nečemu služi, ali mi to još ne znamo. Mislim da je oko 97% u pitanju.“ Jesam li ga ja to nastojala impresionirati? „Tako je. Ljudski genom sastoji se od dva seta od po 23 kromosoma. To je 46 kromosoma sve skupa. Od svakog roditelja dijete naslijedi po jedan set. Više od 95% naše DNA ne kodira nikakve proteine niti ima neku poznatu funkciju. Ne poznajem dovoljno dobro genetiku da bih ti to mogao objasniti kako treba. Doktor bi to puno bolje napravio“, na tren je stao. Nisam vidjela razlog zbog kojega mi je uopće trebao objašnjavati genetiku, ali nisam to željela izreći na glas. Nisam ga htjela ljutiti. „Koji doktor?“ upitala sam napokon. „Doktor je više kao nadimak znaš. Svi ga tako zovu“, nasmiješio mi se. Nisam vidjela ništa smiješno u mom pitanju. Nisam željela pitati ni tko su to svi. Šutjela sam. „Znaš, puno mi se više sviđaš u tvojim snovima“, opet me šokirao. Zvučalo je kao da je on doista bio u mojim snovima. Ipak sam i dalje bila tiho. „Doktor je doktor Zvonimir Kolar. On je znanstvenik, doktor znanosti. Skoro čitav svoj život bavio se genetikom, a sada mu je već skoro 60 pa onda znaš o kolikom vremenskom razdoblju se radi. Vidiš, on je oduvijek vjerovao da je prava šteta što ljudi ne koriste tih 95% svoje DNA. Pokušavao je nešto poduzeti po tom pitanju. Nakon dugo godina rada to mu je pošlo za rukom. On i njegov tim znanstvenika uspjeli su promijeniti DNA deset ljudskih fetusa.“ „Nije li to protuzakonito? Hoću reći, zar nije zabranjeno raditi pokuse na fetusima?“ prekinula sam ga. „U nekim zemljama je, u nekima nije, ali Doktor je to ionako radio u tajnosti i za to nije znalo više ljudi nego što je bilo potrebno da zna. Sve bebe su bile začete prirodnim putem, majke se nisu međusobno poznavale i odabrane su posve slučajno. Doktor je tražio mlade, zdrave žene. One su se željele riješiti djeteta, a doktor je trebao fetuse.“ „To je odvratno! Užasno je raditi pokuse na još nerođenim bebama!“ osuđivala sam. „A ne bi bilo odvratno da su sve bebe jednostavno bile ubijene? Te žene htjele su abortus, Doktor im je samo ponudio alternativu.“ Zastao je, a ja ovoga puta nisam ništa rekla. Možda je imao pravo. Možda nije. Nije imalo smisla pregovarati s njim. „Dakle, te mlade majke su pristale i još su neko vrijeme nosile svoju djecu, a onda su primljene u Utvrdu“, tek je nastavio a ja sam ga već prekinula. Znatiželja je bila jača čak i od straha. „Utvrdu? Što je to?“ upitala sam. „To je nešto poput bolnice ili laboratorija. Sve u jednom. Velika zgrada u kojoj Doktor i njegovi ljudi rade na svojim znanstvenim projektima. Ne bave se oni samo tajnima stvarima, Tina. Rade razna istraživanja kojima nastoje spriječiti pojavu nekih bolesti i izliječiti druge. Doktor je priznat u znanstvenim krugovima. Da nastavim s mojom pričom. Dakle, tamo su im operativnim zahvatom izvađeni fetusi i preseljeni su u posebno opremljene inkubatore pripremljene baš za njih. Nakon toga majke su dobile novac i mogle su otići.“ „Hoćeš reći da je taj tvoj Doktor kupio bebe na kojima je radio eksperimente?!“ bila sam užasnuta iako je priča zvučala ludo i nije bilo velike šanse da je sve istinito. Erik je očito bio lud. No njegova priča bila je fascinantna. „Ni jedna od njih se nije žalila. Ni jedna od njih više nikada nije došla niti pitala za svoju bebu. Tko si ti da im sudiš?“ upitao je ljutito. Primijetila sam da sam ga povrijedila. On je očito vjerovao u sve što mi je ispričao. „Oprosti“, rekla sam tiho iako nisam znala zašto se ispričavam. „Zaboravi. Doktor je uspio provesti svoju teoriju u djelo i nadopuniti DNA fetusa tako da je na junk DNA otpalo svega 1%!“ rekao je i izgledao je oduševljeno. Očito je bio zaluđen tim Doktorom i njegovim idejama. „To bi značilo da je 99% DNA tih deset beba zapravo korisno! Ali što bi uopće generirala otpadna DNA? Sve što trebamo imamo. Boja očiju, boja kose, visina,...“ nabrajala sam „Zapravo radi se o osmero sada već odraslih ljudi. Dvije bebe nisu preživjele. A što bi generiralo? Stvari o kojima običan čovjek može samo sanjati! Brzinu pantere, vid na veliku daljinu, snagu medvjeda ili lava i još mnogo toga“, objašnjavao mi je. Sjela sam na krevet. On je još uvijek stajao na istom mjestu. Strogo se držao obećanja da se neće ni pomaknuti. Odlučila sam mu ne ponuditi da sjedne kraj mene iako je dio mene želio učiniti baš to. „I ti si jedan od njih?“ upitala sam. Barem se činilo da njegova priča ide u tom smjeru. |
- 01.09.2009. - utorak - 15:31 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |