Ina's World of Stories

14. Nebo se ruši

drugi dio 14. poglavlja

Kako je mogao znati da me treba spasiti ako nije znao što se događa? Brzo sam nastavila čitati.
Iznenada sam čula mamin vrisak. Neki nepoznati glas rekao joj je da ugasi štednjak na kojem je do tada grijala hranu i da se pridruži tati u dnevnoj sobi. Rekao je da imaju nekih nesređenih računa i da moraju malo pročavrljati. Ni tada nisam bila posebno uplašena iako mi se nije svidio sarkastični ton njegovog glasa dok je govorio da moraju pročavrljati. Otišla sam u hodnik i stala ispred vrata. Bila sam više znatiželjna nego uplašena. Čula sam mamu kako tiho plače. Tata je pokušavao urazumiti te ljude. Nisam imala pojma o čemu se radi, ali onda je nastala grobna tišina i to je bio trenutak u kojem sam se uplašila. Jedan od njih je otvorio vrata i tako su me obojica vidjeli. Onaj drugi je upravo spremao pištolj. Imao je nekako neobičan kraj i pomislila sam da je to prigušivač. Sjećam se da sam se sledila i nisam se mogla ni pomaknuti ni progovoriti.
Dohvatila sam maramicu jer sam se opet rasplakala. Jadna Klara! Ipak još uvijek me uznemiravalo što je vidjela Erika pred mojim prozorom. Dobro ne baš pred prozorom i možda nije bio on, ali nekako sam bila sigurna da je. Zašto bi oteo Klaru, a onda mi pomogao da je spasim? U vezi njega mi više ništa nije bilo jasno. Možda je to napravio baš zato da mi može pomoći i da me mora prisiliti da mu dopustim da mi pomogne. Možda je sve to imalo veze s krajnjim ciljem kojeg je stalno spominjao, a nikada mi nije o njemu ispričao.
Jedan od njih pozvao me da uđem. Bilo je strašno. Kad sam mu prišla, vidjela sam svoje roditelje. Bili su mrtvi. Sjedili su jedno pored drugog na kauču. Televizor je još radio. Nisam mogla vrištati jer mi je grlo bilo suho. Nisam rekla ni riječi. Nisam ni zaplakala. Jedva sam disala. Onaj drugi govorio je nešto o tome da bi trebali uzeti mene u zamjenu za cure koje su izgubili zbog tate. Nisam razumjela puno. Ni sada nemam pojma o čemu su točno govorili. Možda sam trebala pobjeći ili vikati. Da sam vikala netko bi me sigurno čuo i priskočio u pomoć, ali bila sam toliko zbunjena i šokirana da sam samo stajala i zurila u mamu i tatu. Poveli su me do izlaznih vrata. Bili su grubi, ali ja se nisam opirala pa pretpostavljam da nije bilo potrebe da me vuku ili vežu. Dali su mi do znanja da im je pištolj na dohvat ruke, pa pretpostavljam da nije imalo puno smisla. Jedan je tada provirio van i potom domahnuo drugome da je zrak čist i da možemo doći. Izašli smo. Nitko nije prolazio pored kuće, ali i da je mislim da nikome ne bi bilo sumnjivo. Možda bi me pozdravili ili pitali kako sam, ali ja im tako i tako nisam mogla ništa reći jer bi u tom slučaju sigurno ubili i mene i tu osobu. Na sreću ili na žalost nitko se nije pojavio. Ugurali su me u automobil i krenuli smo u nepoznatom pravcu. Jedan je vozio, a drugi je sada izvadio pištolj i držao me na nišanu valjda da mi kakve gluposti ne bi pale napamet. Razmišljala sam o Martini. Na svu sreću nije je bilo u blizini iako je već trebala biti doma. Zahvaljivala sam Bogu na tome. Barem nisu i nju odveli. Ovako sam bila sigurna da i ja imam šanse. Ona će doći po mene. Martina me nikada ne bi ostavila na cjedilu. Znala sam to jer je toliko gledala onu svoju seriju o ubojici vampira. Ta cura je uvijek išla spašavati svoju mlađu sestru. Isto tako i moja starija seka spasit će mene. Bila sam uvjerena u to. Naravno, Tina je i došla, ali o tome više u novom postu neki drugi dan.
Završila sam s čitanjem i bila ljuta na nju jer više ni jednom riječi nije spomenula Erika. Je li on bio jedan od napadača ili neki treći? Ipak, bila sam i dirnuta njenim sastavom. Ispod teksta bilo je već gotovo dvjesto komentara. Klara je bila popularna u školi, a vjerujem da su i oni koji ju nisu previše voljeli ipak željeli izraziti sućut.
Gotovo sam otrčala u hodnik pa u Klarinu sobu. Nisam ni kucala.
„Jesi li pročitala?“ upitala me Klara.
„Jesam, ali zanima me nešto drugo“, brzo sam govorila.
„Nisi ostavila komentar“, rekla je kao da je razočarana.
„Ti znaš što ja mislim o svemu i koliko mi je žao zbog svega, ne trebam ostavljati komentare“, rekla sam ne želeći povrijediti njene osjećaje.
„Pretpostavljam da si u pravu“, složila se sa mnom.
Na tren sam se izgubila u mislima o tome kako sam ja gotovo došla kući dok su napadači još bili tamo, ali me Erik spasio i tako sam bila nedaleko od kuće u parku dok su oni odvozili Klaru. Možda ju nikada ne bi odveli da sam došla odmah doma. Naravno, možda bi nas odveli obje i u tom bismo slučaju još uvijek bile negdje zatočene i mučene.
„O čemu razmišljaš?“ upitala me Klara.
„Nije važno. Nego reci mi, taj dečko kojeg si vidjela kroz prozor moje sobe...tko je on?“ upitala sam ju puna nade. Jedan dio mene je želio da to ne bude Erik tako da ga i dalje mogu nesmetano voljeti, a drugi dio mene je pak želio da bude upravo on tako da ga imam razloga mrziti i da mi bude lakše prestati ga voljeti.
„Ne znam. Mislila sam da bi ti to meni mogla reći“, odgovorila mi je Klara.
„Kako to misliš? Pa ja nisam bila doma!“ gubila sam živce.
„Nisi, ali poslije si došla s njim spasiti me. Izgledalo je kao da se znate, kao da se jako dobro znate, ako znaš što mislim“, namignula mi je izrekavši ovo posljednje.
„Ne znam što misliš. I ne znam tko je on. Znam na neki način, ali ne znam baš...grrrrrrr! Komplicirano je!“ ljutila sam se.
„Zašto se ljutiš?“ upitala me Klara zbunjeno.
„Ma ne ljutim se. Samo me zanima je li on imao veze s tvojim otmicom i s... I s onim što se dogodilo mami i tati“, rekla sam nešto mirnijim glasom.
„Pa... Nikad nisam o tome razmišljala. Ti si došla s njim spasiti me, pa sam odmah pretpostavila da je on neki tvoj prijatelj, a nisi ga spomenula ni baki ni policiji pa nisam htjela ni ja.“
„Dakle mogao je imati veze s tim ljudima?“ upitala sam u očaju.
„Pretpostavljam. Vidjela sam ga prije nego su oni došli. Neposredno prije. Izgledao je nervozno, ali uopće nisam povezala to dvoje. Poslije kad smo odlazili njega više nije bilo. Nije bio jedan od one dvojice koji su bili u kući. Oni su bili stariji, ali mogao je imati veze s njima. Što ja znam!“ rekla je Klara zamišljeno.
Sjela sam na njen krevet. Boljela me glava od svega. Poželjela sam vrištati iz svega glasa. Kako je Erik mogao biti tako dobar lažljivac?! Nije bilo fer. Iskoristio me, a možda je imao veze i sa svim ovim užasnim stvarima koje su mi se dogodile u životu. Naravno, trebala sam to prije povezati. Baš sam bila glupa!
„Tina, nemoj se uzrujavati. Ja ne mislim da je on imao veze s tim. Izgledao je previše dobar i drag da bi to bilo moguće“, pokušavala me Klara utješiti.
„On je takav, Klara. Jednostavno te prevari i navede da misliš ono što njemu paše. Pronaći ću ga i ako je imao bilo kakve veze sa svime ovime, ubit ću ga!“ rekla sam i sigurno sam zvučala ozbiljno i strašno jer se Klara trznula, odmakla od mene i pogledala me prestravljeno kao da sam sišla s uma.
„Ovo je samo kap koja je prelila čašu!“ rekla sam i izašla iz njene sobe.
Ona je pojurila za mnom u moju sobu. Došla je i baka zbog silne galame koju smo podigle. Gledala je mene pa Klaru i ništa joj nije bilo jasno.
„Što se događa?“ upitala je napokon.
„Ništa, bakice. Tina i ja malo smo se posvađale“, rekla je Klara umilnim glasom i baka joj je povjerovala.
„Cure, znam da je teško, ali sada biste si trebale pomagati i tješiti jedna drugu, a ne se svađati“, rekla je.
Mi smo se obje složile i ispričale, a onda je ona otišla dolje. Napomenula nam je da će uskoro biti ručak i da priprema našu omiljenu tjesteninu.
Čim je baka otišla Klara me prijekorno pogledala.
„Govoriš gluposti!“ rekla je bijesno, ali tiho.
„Nisu to gluposti! Ako je on imao veze s ubojstvom i tvojom otmicom, zaslužuje umrijeti!“ ja sam govorila iako mi se i samoj činilo kao da se hvatam za slamku. Toliko sam očajnički trebala nešto, neki dobar razlog da mrzim Erika, nešto jače od ljubavi koju sam osjećala prema njemu. Nisam mogla voljeti nekoga tko je ubio moje roditelje, zar ne? To bi me trebalo izliječiti od ove zaljubljenosti.
„Gluposti su! Jer znaš što? Čak i ako je taj tvoj tajanstveni dečko imao veze s mojom otmicom i onim drugim, ne želim da se petljaš s njim!“ rekla je izbjegavajući spomen na ubojstvo naših roditelja jednako kao što sam i ja to činila.
„Kako to misliš? Zaslužuje biti kažnjen!“
„Slažem se. Svi oni zaslužuju biti kažnjeni. Ne samo zbog nas nego i zbog svih drugih djevojaka koje sam tamo vidjela, a koje nisu bile moje sreće. Ne želim ni razmišljati o njima, Tina. Ne mogu. Ali ako ti odeš za tim ljudima i tebi će se dogoditi nešto loše kao i mami i tati! Ne zavaravaj se da im ti možeš nauditi, a kamoli ubiti bilo koga. Oni će ubiti samo tako. I onda ću ja biti sama! Ne mogu izgubiti i tebe Tina! Ti si jedino što imam! Trebam te!“ opet je vikala, ali ovoga puta kroz jecaje i krupne suze koje su joj se slijevale niz obraze.
Zadrhtala sam. Toliko sam bila zaokupljena samom sobom da nisam niti shvatila koliko se Klara boji da će mi se nešto dogoditi i da će izgubiti i mene.
„Ništa nas neće razdvojiti! Neću ići nikamo. Zaboravit ćemo sve to“, uvjeravala sam ju grleći je.
„Ja samo želim zaboraviti. Ne želim misliti o tome. Želim se pretvarati da je sve samo san koji se više nikada neće ponoviti, a ja sam se sada probudila i sve je u redu“, govorila je u moje rame još uvijek plačući.
Odlučila sam zaboraviti Erika zauvijek i posvetiti se Klari. Ona me trebala više nego bilo tko drugi na ovom svijetu, a i ja sam trebala nju.
Ostatak dana prošao je relativno mirno. Ručale smo. Baka se i dalje javljala na telefon. Klara i ja gledale smo neki film na televiziji i jele kokice. Vrijeme je bilo lijepo, ali ni jednoj ni drugoj nije se išlo van jer je to podrazumijevalo opasnost od susjeda koji bi naravno željeli izraziti sućut čim bi nas vidjeli. Nije to bilo ništa loše, nego štoviše lijepo od njih, ali mi još uvijek nismo mogle podnijeti takve stvari, pa smo se zato skrivale od svijeta u sigurnosti našeg doma.
Zazvonio je moj mobitel. Pogledala sam ime na ekranu. Pisalo je Vedran. Na njega sam već posve zaboravila. Danas sam se trebala naći s njim i trebali smo ići u kino, ali naravno ova nova situacija je sve to promijenila. Odlučila sam se javiti na nagovor Klare.
„Molim?“ rekla sam nastojeći zvučati normalno.
„Hej, Tinči. Kako si? Ne, zaboravi, glupo pitanje. Sorry. Samo sam te želio nazvati da te čujem. Zadnji put kad smo razgovarali zvučala si jako uzrujano. Nedostaješ mi. Naravno to sad nije bitno. Imaš puno važnijih stvari na pameti. Joj, brbljam glupost. Možda je bolje da te nazovem neki drugi put“, govorio je jako brzo da sam jedva povezivala njegove riječi. Bio je jako nervozan. Bilo je to nekako slatko.
„Ma ne, u redu je. Drago mi je što si nazvao“, rekla sam sjetivši se da mi je zadnji put kad smo razgovarali rekao da me voli.
„Stvarno? Nisam znao kad je dobro vrijeme da te nazovem, a želio sam da znaš da sam tu za tebe.“
„To je lijepo od tebe. Hvala ti. Situacija je prilično gadna u posljednje vrijeme. U ponedjeljak ćemo sahraniti mamu i tatu. Nadam se da će se s vremenom stvari vratiti u nekakvu normalu iako mi se trenutno to čini nemoguće“, priznala sam mu.
Samu sam sebe iznenadila jer sam mogla tako otvoreno govoriti o svemu, a čak se ni suze nisu pojavile u mojim očima kao prije. Možda je Vedran bio onaj pravi za mene. Možda sam mu trebala dati priliku.
„Doći ću u ponedjeljak“, rekao je.
„Hvala. Možda bi i sutra mogao doći do mene. Poslije ručka. Mogli bismo pogledati neki film. Ne volim izlaziti iz kuće zbog svih ljudi koji mi nastoje izraziti svoje žaljenje, a samo me guše i podsjećaju na sve, a opet godilo bi mi društvo“, nastavila sam iskreno.
Klara je podigla palčeve u zrak i smiješila se od uha do uha. Gurnula sam ju i prekrenula se na leđa, a kokice su razletjele uokolo. Nasmijale smo se obje.
„Naravno. To bi bilo super. Pokupit će neki film u videoteci i vidimo se sutra oko 4. Može?“ upitao je i primijetila sam mu po glasu da mu se raspoloženje popravilo.
„To bi bilo super!“
„Imaš nekih posebnih želja u vezi filma?“ upitao je.
„Ne. Svejedno mi je“, rekla sam. Ionako me film nije posebno interesirao. Samo sam si željela pružiti šansu s Vedranom i dati si priliku da zaboravim Erika.
„Onda ću sam nešto izabrati. Vidimo se, ljepotice!“ rekao je i nakon mog pozdrava prekinuli smo razgovor.
„Je li zgodan? Čekaj, je li to onaj isti kojeg si danas htjela ubiti?“ upitala me Klara zbunivši se na tren.
„Ne. Naravno da nije. Ovo je dečko s mog faksa. I zgodan je. Uostalom vidjet ćeš sutra. A sad pokupi te kokice prije nego baka vidi ovaj nered!“ naredila sam joj šaljivo.
„Neću! Ti si me gurnula i ti si kriva što su se rasipale. Ti ih pokupi!“ rekla je i isplazila jezik u mom smjeru.
Nasmijale smo se, a potom smo zajedno počistile nered.
Kasnije sam preko Interneta razgovarala sa Silvijom, Natašom i Anom. Rekla sam im da će Vedran doći sutra. Prvo sam se bojala da će se naljutiti što njega pozivam k sebi, a njih tri još nisam vidjela od kako se sve to dogodilo, ali sve je prošlo dobro. Obećale su da će one navratiti ujutro.
Polako se počelo mračiti vani. Bilo me strah zaspati jer sam se bojala da će Erik opet doći i iscenirati nekakvu novu iluziju samo za mene. Nisam mu to željela dopustiti, ali nisam imala snage boriti se protiv toga. Nisam nikako mogla sačuvati moje snove samo za mene. Svojim ulascima u njih, Erik je narušavao moju privatnost, ali nisam ga mogla tužiti zbog toga jer mi ionako nitko ne bi vjerovao.

- 08.02.2010. - ponedjeljak - 14:13 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.

Ovaj blog ste otvorili ovoliko puta:


Pergolas
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu).
Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu.
00. Erik i Martina X
01. Početak tjedna X X X
02. Dome, slatki dome X X
03. Ut. je dan za Buffy X X
04. Upozorenje X X
05. San X X
06. Istina X
07. Erik...izvan snova X X
08. Telefonski pozivi X X
09. Pitanja i odgovori X X
10.Prije nego zora svaneXX
11.Priprema pozor sad X X
12. Uljezi X X
13. Raj na Zemlji X X
14. Nebo se ruši X X X
15. Na ledu X X X
16. Posljednji ispraćaj X X
17. Pidžama-Party X
18. Prijateljice X X
19. Doktor Kolar X X
20. Obična X
21. Nulti pacijent X
22. Posljedice X X
23. Među nama X