Ina's World of Stories
15. Na ledu
|
Nisam nikad mislila da budem objavila dan za danom ali eto. Tko nije, neka prvo pročita zadnji (treći dio) 14. poglavlja. Imate linkić u boxu. Eh, da, za ovo možete zahvaliti najviše Mihi i Barbari! Jednoj se još mogu oduprijet ali kad me napadnu obje u istom danu....nisam dovoljno jaka :D prvi dio 15 poglavlja Klara me došla probuditi oko deset sati te nedjelje, ali ja nisam bila ni oka sklopila. Kako sam mogla? Postojala je velika šansa da sam trudna. Nisam znala što se događa. Cijele noći čekala sam da mi se Erik obrati, ali nije. Pretpostavljala sam da ne može, da nije sam. Vjerojatno su mu stalno bili za vratom. Kao i sinoć! Trebala sam ranije shvatiti da nešto nije u redu. Možda dok se onako sumnjivo ogledavao oko sebe i osluškivao. Naravno, tada sam pomislila da ga samo brine da bi netko mogao čuti ono što mi govori. Onda sve one gluposti. Sramila sam se same sebe što sam i na tren povjerovala da Erik stvarno vjeruje u sve ono što je izrekao. Nije bila istina. Bila je to samo predstava održana za njih. Slijedili su ga. Lisa i svi ostali bili su tamo. Shvatila sam da nešto nije u redu tek kada mi je počeo pričati o danu kad me prvi puta vidio. Rekao je da sam bila s Klarom i da je Klara bila jako lijepa, ali ja sam bila prava za njega. Malo sutra! Erik nikada prije nije vidio moju sestru. Erik nije niti znao da imam sestru sve dok mu ja to nisam rekla u onom snu iz kojeg se nisam željela probuditi nakon što sam pronašla svoje roditelje mrtve. Vidjela sam mu u očima da mu je laknulo kad sam napokon shvatila. Nisam bila posve sigurna, pa sam ga pitala o Lisi. Ne bih je nazvao mojom ljubavi, ali svakako je u blizini. Svi oni su moja obitelj. Svi su oni bili tamo. Sada me samo mučilo što nisam znala kada ću opet razgovarati s njim, a toliko sam željela znati što on stvarno osjeća i misli u vezi svega. Pogledala sam na svoju lijevu ruku. Tamo je blistala mala srebrna narukvica koju mi je Erik sinoć stavio u dlan dok me primio za ruku. Bila je savršena. Dao mi je narukvicu i mali papirić na kojem su pisale samo dvije riječi, ali meni važnije od bilo čega na svijetu. Erik me volio koliko i ja njega i odlučila sam da više nikada neću posumnjati u to. „Izgledaš užasno! Jesi li ti uopće spavala?“ upitala me Klara zgražajući se. Ona je djelovala posve svježe i odmoreno. „Nisam mogla spavati“, priznala sam i podigla se u sjedeći položaj. „Cijelu noć si samo ležala na krevetu?“ upitala je užasnuto. Primijetila sam da je zabrinuta za mene. Sjela je pokraj mene i opipala mi čelo. Nije bilo vruće. „Razmišljala sam.“ „Baka te zove da nešto pojedeš. Mi smo već doručkovale. Baka je bila i na misi. Nismo te htjele buditi jer smo mislile da spavaš. Nisam imala pojma da nisi cijele noći oka sklopila. Eh da, dolje su ti cure“, obavijestila me Klara. „Koje cure?“ „Na kojem ti planetu živiš? Djeluješ skroz izgubljeno. Nataša, Silvija i Ana, a tko drugi? Jedino te one posjećuju od kad smo se doselili ovdje. Baš si čudna danas.“ „Bit ću dobro. Zaboravila sam da sam im rekla da dođu. Idi ti k njima, a ja se idem baciti pod tuš i obući na sebe nešto čisto, a onda ću doći. Može?“ upitala sam vedrijim tonom. „No dobro. Nek' ti bude. Požuri se!“ rekla je Klara i potom otišla. Ja sam se odvukla do kupaone i pustila vodu da curi. Uvijek joj je trebalo malo da se ugrije. Skinula sam sve sa sebe i ušla u tuš kabinu. Topla voda mi je godila. Oprala sam kosu i sada je mirisala poput ruža. Nisam željela napustiti toplinu tuš kabine, ali nisam mogla pustiti cure da dugo čekaju, a baka i Klara bi se vjerojatno zabrinule kad se ne bih dugo pojavila. Zato sam zatvorila vodu i dohvatila ručnik. Jednim sam omotala kosu, drugim sam se obrisala. Odjenula sam čistu odjeću koju sam ponijela sa sobom. Pogledala sam se u ogledalo. Kosa mi je bila mokra i čupava, ali barem sam izgledala malo bolje iako tamne podočnjake nisam mogla ukloniti jednim tuširanjem. Trbuh mi je izgledao isto kao i prije, ali ipak sam ga odmjerila iz svih mogućih kutova. Čak i ako sam bila trudna to se još nije moglo vidjeti. Bilo je prerano za bilo kakve zaključke. Stala sam na vagu i zadovoljno zaključila da sam teška jednako kao i prije nekoliko dana. Ništa se nije promijenilo, a opet Erik je bio tako siguran u to. Ili je možda i to bio trik za prisluškivače? Netko je pokucao na vrata kupaonice, pa sam umjesto da pitam tko je, prišla vratima i otvorila ih. Bila je to Klara. Učinilo mi se da joj je laknulo što me vidi živu i zdravu. „Što smo nestrpljivi! Hajde idemo!“ rekla sam joj što sam vedrije mogla, čak sam se pokušala i nasmiješiti. Ne znam koliko je bilo uspješno, ali Klara više ništa nije pitala. Nataša je skratila kosu, Silvija je imala novo sjajilo za usne, a Ana je izgledala isto kao i uvijek. Bile su to prve stvari koje sam primijetila kad sam ušla u dnevnu sobu gdje ih je moja baka već ponudila sokom i keksima. Sve tri ustale su gotovo istog časa i prišle mi. Zagrlile su me onako grupno i bila sam ponosna na sebe što se nisam rasplakala. Život ide dalje. Baka je valjda bila u pravu kad je rekla da ću se naviknuti živjeti s boli. „Kako si?“ upitala me Silvija nakon što smo sve četiri sjele na kauč. Klara se smjestila na fotelji, a baka je otišla u kuhinju pod izlikom da mora kuhati ručak. Jednostavno nam je željela dati malo privatnosti. „Dobro sam koliko je to moguće. Već je nekako lakše. Doći ćete sutra?“ upitala sam. „Naravno. Bit ćemo tamo“, rekla je Nataša stisnuvši mi dlan. „Bit će puno ljudi. Stalno netko zove da izrazi sućut“, rekla sam. Malo smo sjedile u tišini. One su suosjećale sa mnom i ja sam to znala. Tako je to bilo s najboljim prijateljicama. Ponekad nismo morale razgovarati, bilo je dovoljno samo da sjedimo jedna kraj druge. „Kad dolazi Vedran?“ upitala je Silvija. Tek sam se tada sjetila da sam pozvala Vedrana k sebi. Zatvorila sam oči na tren. Bilo ja tako ružno igrati se s njim. Nije imao šanse. Ne dok mu je Erik bio suparnik. „Poslije podne. Već sam zaboravila na to. Mislim da se kajem što sam ga pozvala. Osjećam se kao da ga iskorištavam“, priznala sam. „Mislim da njemu ne smeta“, namignula mi je Ana. „To je u redu, Tina. Treba ti netko“, dodala je Silvija. Moja sestra samo nas je slušala do tog trenutka, a onda se valjda odlučila ubaciti. Poželjela sam je zadaviti zbog toga. „Mislim da Tina hoće reći da se upravo zato osjeća kao da ga iskorištava, jer ima nekog...drugog“, rekla je Klara, a moje tri prijateljice okrenule su se prema njoj, a potom opet prema meni. „Je li to istina?“ „Tko je on?“ „Zašto nam nisi rekla ništa o njemu?“ Uputila sam Klari mrki pogled. Nisam željela odgovarati na sva ta pitanja, ali valjda nisam imala izbora. „Zove se Erik. Upoznala sam ga davno, još dok sam se doselila u Zagreb. No...pa...onda sam ga samo upoznala, ali nismo se baš družili sve do prije nekoliko dana kad mi se opet odlučio javiti. Onda smo razgovarali malo više, ali nisam vam stigla reći o njemu, jer se dogodilo sve što se dogodilo“, objasnila sam im što sam bolje mogla. Nisam im baš mogla reći cijelu istinu, ali barem nisam ništa slagala. „On joj je pomogao da me spasi“, dodala je Klara. Bilo mi je drago što nije spomenula da sam jučer posumnjala da je on imao nešto i s njenom otmicom. Ne znam kako bih to objasnila. „Čini se stvarno super lik. A kad ćemo ga upoznati?“ upitala je Nataša. Nisam znala ni kad ću ga ja sljedeći put vidjeti. Kako sam im onda mogla reći kad će ga upoznati? „Nisam sigurna. Uskoro. Kad prođe sve ovo. Kad se stvari vrate u normalu“, rekla sam neodređeno. Nisu me dalje gnjavile i bila sam im zahvalna na tome. U normalnim okolnostima ne bi mi dale mira dok im ne bih ispričala sve detalje, ali sada me nisu htjele zamarati. Baka je za ručak pripremila pravu malu gozbu. Moje prijateljice bile su pozvane da ostanu na ručku s nama i odlučile su prihvatiti poziv. Tako smo oko dva sata poslijepodne sve sjedile za stolom. Prvo smo pojeli bakinu domaću juhu s puno povrća, zatim je red došao na glavno jelo – pečena piletina i mlinci zajedno sa zelenom salatom. Za kraj smo se zasladile i kolačima koje je baka brižno ispekla toga prijepodneva. Iako sam isprva mislila da neću moći ni okusiti hranu, na kraju sam se čak i prejela. „Ja ću oprati suđe, a ti, bako, prilegni!“ uskliknula je Klara kad je baka krenula kupiti tanjure. „Ja ću ti pomoći. Samo još malo da mi se sve slegne u želucu“, rekla sam zavalivši se u stolici i prelazeći dlanom preko mog trbuha koji se napuhao od silne hrane. „Hehehe! Pogledajte, Tinu! Kao kakva trudnica. Baš si se fino najela, ha?“ zadirkivala me Nataša, ali njene riječi nisu mi bile smiješne. Trebalo je puno truda da se prisilim na osmijeh. Što ako sam stvarno trudna? Kako će to samo promijeniti moj život! Nisam bila spremna za tako nešto. Dijete. Jedno malo dijete samo moje. Dobro, moje i Erikovo. Morala bih odustati od faksa ili barem pauzirati jednu godinu. Financijski bi nas to dotuklo. Sad kad mame i tate nema nisam imala pojma kako ćemo uopće plaćati račune i sve ostalo. Oni su se uvijek brinuli za to. Dovoljna promjena bila je već sama činjenica što ćemo se od sada Klara i ja morati brinuti za sve. Još povrh toga i beba bilo bi nešto strašno. Ne da bi moje dijete bilo strašno. To nikada ne. Voljela bih tu bebu svim svojim srcem, ali sada nije bilo pravo vrijeme za to. Samo da se Erik prevario i da nisam trudna. Sklopila sam oči na tren s tom molbom. „Jesi li dobro, Tina?“ upitala me baka. Kraj mene su bile i Nataša, Ana, Silvija i Klara. Očito sam zatvorila oči na malo duže vrijeme pa su se preplašile da mi je pozlilo. Nije bilo daleko od istine. Stvarno sam se osjećala slabo. „Dobro sam. Samo mi je došlo slabo. Bit ću bolje. Ne znam što mi je“, rekla sam. „Možda bi najbolje bilo da legneš u krevet i odmoriš malo. Mi ćemo pomoći Klari da opere suđe i počisti stol“, predložila je Silvija, a ostale cure su počele potvrdno klimati glavom. ...to be continued... |
- 16.02.2010. - utorak - 23:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |