Ina's World of Stories
7. Erik...izvan snova
|
2. dio sedmog poglavlja „Da“, mirno je rekao. „Ne razumijem“, mrmljala sam zbunjena i uplašena. Dio mene vjerovao je da je Erik ubio moje roditelje i oteo moju sestru, a Doktor ili tko god pomogao mu je u tome. Njegove riječi nisu mu išle u korist. Zvučao je ludo i nevjerojatno. Mogao je biti psihopat koji je bio zaluđen sa mnom pa je sve to učinio samo da bih trebala njegovu pomoć. Samo je jedna stvar išla usuprot toj teoriji, a to je bila činjenica da sam ga viđala u snovima i to prije nego što sam uopće znala da postoji. Naravno, možda je i to mogao nekako srediti. Pogotovo ako je na njegovoj strani bio pomahnitali znanstvenik. Postojala je i mala šansa da ipak sanjam. Pogledala sam svoju lijevu ruku. Već su se počele stvarati modrice od silnog štipanja, a još se nisam probudila. No, dobro, ne sanjam. Odlučila sam prihvatiti to. Ali što sada? Kako ga se riješiti? Je li opasan? Trebam li o ovome kasnije obavijestiti policiju? Ako preživim, naravno. „Ljudi koji su ubili tvoje roditelje nemaju veze sa mnom ili Doktorom. Istražio sam malo i čini se da je tvoj otac doista bio upleten u neke mutne poslove u nekom periodu kad je trebao novac.“ Sjetila sam se razdoblja prije nego što smo se doselili u Zagreb. Tata je bio nezaposlen, firma u kojoj je mama radila je propadala. Bi li to natjeralo tatu na nešto tako strašno? „Kasnije je želio prestati s tim, ali tko se jednom uplete u posao s tim dečkima, ne može samo prestati. Osvetili su se i mislim da ti nisi u opasnosti. Neće se više vraćati, ali imaju tvoju mlađu sestru. Ne vjerujem da su je ubili. Vidio sam je na slikama na Internetu na njezinoj stranici nakon što si mi rekla za nju. Lijepa je i mlada. Sigurno mogu dobro zaraditi na njoj. Shvaćam da je želiš spasiti i spreman sam ti pomoći. Zato sam odlučio da je sada vrijeme da ti sve kažem. Znam da je puno informacija, ali razmisli o svemu. Ne lažem“, napokon je završio. „A što je sa snovima?“ upitala sam. Pitanje mi je već neko vrijeme bilo u glavi, ali nisam ga željela postaviti ranije. Izgledao je kao da mu je neugodno. Tražio je riječi. „To je...pa...još jedna sposobnost koju imamo. Doktor je zapravo želio da budemo u mogućnosti natjerati druge da rade onako kako mi želimo. Vjeruj mi, ponekad bi to bilo tako lijepo, ali većina tima nije bila za to. Smatrali su to predrastičnim. Doktor još uvijek smatra da su bili u krivu. Tako da...pa na neki način možemo ući u snove drugih ljudi. Ne samo ući kao promatrači, nego, znaš... Možemo natjerati ljude na nešto u snovima. Upravljati tuđim snovima na neki način. Pokazati ti ono što želim da vidiš.“ U tom sam trenu shvatila zašto to nije spomenuo odmah na početku. Upravljati tuđim snovima. Pokazati mi što on želi da vidim. Natjerati me da se zaljubim u njega. Bilo je to tako podlo i nepravedno. Osjećala sam se iskorišteno. Odlučila sam mu pokazati da sve ono u snovima meni na javi nije značilo baš ništa i da mi on ne znači baš ništa. „Poprilično ružno. Nije lijepo tako iskorištavati ljude“, rekla sam mirno kao da me njegove riječi nisu dirnule i probole moje srce. „Znam“, rekao je i primijetila sam da se nije ispričao. „Ono upozorenje...kad sam čula tvoj glas u svojoj glavi. Je li to bila još jedna od vaših sposobnosti?“ „Da. Telepatija. Ipak to ne koristim često. Pretpostavljam da bi te jako preplašilo da sam ti se tako obratio prvi put kad smo se upoznali. Snovi su bili puno sigurnija opcija.“ „Vjerojatno“, rekla sam potvrdno klimajući glavom. „Znači ipak mi vjeruješ?“ upitao je. Pretpostavljala sam da mu na neki način možda i vjerujem, ali bila sam zbunjena. Priča je bila nevjerojatna. „Ne znam. Ne znam da li ti vjerujem“, rekla sam iskreno. „Razumijem. Sada ću otići. Naravno, ako mi dopustiš da se pomaknem.“ Nasmijala sam se. Kako mu je to polazilo za rukom? Uspio me nasmijati i u ovako neobičnom trenutku. „Možeš se pomaknuti“, rekla sam ozbiljno. Još uvijek sam bila ljuta što me onako prevario i snovima natjerao da se zaljubim u njega. Ništa od svega što sam vidjela u snovima nije bilo stvarno. Morala sam si to ponavljati. „Nazovi me na ovaj broj sutra u podne ako želiš da ti pomognem pronaći sestru. Razmisli o svemu i odluči“, rekao je, ostavio mi je papirić na stolu i okrenuo se prema prozoru. Već se gotovo popeo kad se odjednom opet okrenuo prema meni. „Do sutra u podne“, rekao je i nestao prije nego što sam bilo što uspjela reći. Kako je mogao biti tako siguran da ću ga nazvati? Hoću li? Ni sama nisam znala. Legla sam na krevet bez da sam se presvlačila u pidžamu. Nisam se ni pokrila. Nisam niti spavala. Samo sam razmišljala. Sutra je bio četvrtak. Obično sam voljela četvrtak nisam imala previše predavanja na fakultetu četvrtkom ovaj semestar. Zapravo, kad sam malo bolje razmislila shvatila sam da je četvrtak već danas jer je ponoć odavno prošla. Razmišljala sam o Eriku. Na javi je izgledao još bolje nego u snovima. Bio je tako visok. Činilo mi se da mi nitko ne bi mogao nauditi sve dok sam s njim. Ako je sve ono što mi je rekao bila istina, a sudeći po načinu na koji je nestao s mog prozora doista je bilo moguće da posjeduje super brzinu, njegova pomoć dobro bi mi došla. Ako su moju sestru stvarno oteli trgovci ljudima, nisam ni željela zamišljati u kakvom se paklu ona sada nalazila. Sama ju nikako nisam mogla spasiti. To sam znala. Erikove oči bile su tako lijepe i iskrene, tamne poput noći. Mislim da nikada prije nisam vidjela nikoga s tako tamno smeđim očima. Njegova kosa nije bila onako jako tamna kao u snovima. Bila je smeđa i tamna, ali ne gotovo crna. Izgledao je snažno. Možda su njegove ruke bile iste kao u mojim snovima. Tople, nježne i pouzdane. To nisam imala prilike saznati. Iz mog malog istraživanja provedenog na Internetu, otkrila sam da većina djevojaka koje otmu ljudi slični onima koji su oteli moju sestru bude prisiljena na prostituciju. Neke samo izrabljuju za to, a neke pak prodaju. Zvučalo je stravično za današnje vrijeme, ali bilo je istinito. Nisam se mogla sjetiti svih činjenica i brojki koje sam pročitala ranije, ali znala sam da je stanje gadno. Moja sestra je bila mlada i lijepa. Vjerovala sam da bi netko dobro platio za nju. Vjerojatno će je prodati nekom starom bolesnom idiotu koji ima previše novca i ne zna što bi s njim. Takve stvari su se događale ma koliko sam ja odbijala vjerovati. To što će ju vjerojatno prodati, bilo je dobro. Barem je tako pisalo na Internetu. Naravno, dobro koliko je moglo biti u ovakvoj situaciji. Navodno je bilo lakše ubaciti djevojke u prostituciju nego prodati neku, ali više love dolazilo je iz druge navedene opcije. Nisam u potpunosti mogla vjerovati Internet stranicama, ali na nekima je pisalo da se organiziraju dražbe baš kao kod prodaje slika ili nekih starina, samo naravno u tajnosti i anonimnosti. Tko da najveću ponudu, njegova djevojka. Pisalo je da u tom slučaju djevojke moraju ostati netaknute, dakle ništa im se ne smije dogoditi jer to umanjuje njihovu vrijednost. Nema modrica po licu i rukama, nema silovanja. Zbog toga mi je bilo malo lakše, ali opet nisam se mogla pouzdati u stvari pročitane na Internetu. U tom slučaju Klara bi imala nekih tri do pet dana prije nego netragom nestane jer zbog velike tajnosti i anonimnosti, djevojkama je nakon prodaje bilo nemoguće ući u trag. Ako se otmica dogodila oko četiri sata poslije podne, sutra u isto vrijeme isteći će prvih 24 sata. Vrijeme je curilo. Opet su mi se misli vratile na Erika. Način na koji mi je prišao onako u snovima činio mi se tako odvratan. Iskoristio je moje slabosti. Jednostavno je ušetao u moje snove i upravljao njima. Tjerao me u situacije u kojima sam ovisila o njemu i u kojima mi je bilo lijepo s njim. Natjerao me da se zaljubim u njega i uvjerio me da i on mene voli. Za njega je to očito sve bila igra. Ako je doista pripadao toj nadljudskoj rasi, superljudima ili čemu god, a sve sam više vjerovala da je, uopće mi se nisu sviđali. Nije se smio tako igrati sa mnom i mojim osjećajima. Iznenada mi je palo na pamet da uopće nisam znala zašto je to učinio. Zašto baš ja? Koja je bila svrha svega? Odlučila sam da ću ga jednom prilikom pitati, ali sada nije bilo vrijeme za to. Morala sam preći preko svoje zaljubljenosti, njegovih laži i prevara i jednostavno ga nazvati sutra u podne i tražiti ga da mi pomogne pronaći moju sestru. Klarino vrijeme je isticalo, a ona je trenutno bila važnija od svega ostaloga u mom životu. |
- 09.09.2009. - srijeda - 17:12 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |