Ina's World of Stories
20. Obična
|
Netko je pokucao na vrata. Razbudila sam se brzo. Koliko je uopće bilo sati? Jesam li dugo spavala? „Spavaš?“ čula sam poznati glas. Brzo sam ustala s kreveta i otvorila vrata. Erik je s pladnjem i hranom na njemu ušao u sobu. Zatvorila sam vrata za njim. „Jesi li dobro?“ upitao me i odložio hranu na mali stol. „Jesam. Dobro sam. Koliko je sati?“ upitala sam ga i navalila na hranu. Bila sam jako gladna. „Bio sam već jednom ovdje, ali spavala si kao klada pa sam odnio hranu natrag i pustio te da se odmoriš. Spavala si jedno četiri sata“, rekao je Erik. „Četiri sata?! Pa onda je već večer“, rekla sam i tek se tada sjetila da imam mobitel u džepu i da sam i sama mogla vidjeti koliko je sati. Ovdje u Utvrdi danje svjetlo nije se ni vidjelo budući da je sve bilo smješteno pod zemljom. „Smiri se, Tina. Pa sve je u redu. Kad se najedeš, trebaš opet otići do laboratorija. Prije toga bi možda trebala nazvati baku i reći joj da ćeš prespavati kod neke svoje prijateljice i doći sutra.“ „Zašto? Baš moram ostati ovdje preko noći?“ upitala sam zbunjeno. „Tako je lakše. Zbog tebe. Da riješiš sve odjednom i gotovo. Ne moraš dolaziti opet. Hajde nazovi. Ja moram ići. Ne smijem se puno zadržavati u tvojoj blizini. A i imam nešto za obaviti. Neće me biti do sutra, Tina, ali ne brini. Čuvat će te ostali. Neće ti se ništa dogoditi.“ „Kamo ideš, Erik? Bojim se!“ pobunila sam se. „Znam, ljubavi, ali ovdje si na sigurnom. Ja imam sastanak s nekim važnim ljudima. Vrijeme je da se oslobodimo ovog zatvora prije nego postane još gore. Čuo sam da su Saru danas uspavali da bi joj uzeli krv za nove pokuse. Ne može to tako!“ Osjećala sam se tako bespomoćno i uplašeno da sam kao prava cmizdravica, što sam uostalom i bila, počela plakati. Erik me samo zagrlio. „Ma bit će sve OK. Vidjet ćeš, Tina! Napokon ćemo biti slobodni. Nitko neće znati tko smo ni što smo. Moći ćemo biti zajedno. Sara i Petar moći će biti zajedno. Moći ćemo biti samo obični ljudi!“ govorio je i po njegovom glasu osjetila sam da vjeruje u svoje riječi. Ja nisam vjerovala. Bilo je predobro i prelako da bi bilo moguće. Nešto će krenuti po zlu. Poljubio me i onda je otišao. Ostala sam sama, ali ne zadugo. Uskoro mi je netko opet pokucao na vrata. „Naprijed!“ rekla sam. Nela, Megi i Meri ušle su u sobu i zatvorile vrata za sobom. „Sjećaš se cura?“ upitala me Meri i kimnula sam potvrdno. Nela mi je stavila hrpicu odjeće na krevet. „Hvala. Trebala bih nazvati baku. Ima li ovdje uopće signala?“ upitala sam. „Naravno. Pod zemljom smo ali Doktor se pobrinuo za to“, rekla je Megi, djevojka s kratkom smeđom kosom. „Ispričajte me na trenutak onda, molim vas“, rekla sam ljubazno i zaključala se u kupaonicu. Ne znam zašto, ali uopće se nisam osjećala kao gošća ovdje. Više poput zarobljenice. Stalno me netko nadgledao. Kao da nisam bila sama ni trenutka. Što će učiniti sa mnom? Zašto im je Erik toliko vjerovao? On me volio, ali njima nisam bila nitko. Ili sam pretjerivala sa svime. I je li mi ona doktorica danas dala nešto za spavanje? Oh dragi Bože, pomozi mi! Otvorila sam imenik na mobitelu zahvalna što mi barem baterija na mobitelu nije pri kraju. Pronašla sam kućni broj i pritisnula tipku sa zelenom slušalicom. Zvonilo je. Čekala sam. „Kuća obitelji Lovran! Izvolite!“ čula sam Klarin veseli glas. Istog trena sam se rastužila i poželjela da sam doma s njom. „Klara, Tina je. Možeš mi dati baku?“ upitala sam ju nastojeći obuzdati strah u vlastitom glasu. „Hej, Tina. Nema je trenutno. Izašla je malo u šetnju sa susjedom i njenim psom. Vratit će se brzo. Ionako su otišle pred pola sata. Što je bilo?“ „Ma ništa zapravo. Učini mi uslugu i reci joj da ću prespavati kod Nataše.“ „Kod Nataše, ha? A ne možda kod Erika?“ zezala me moja sestra iako mi nije bilo do šale. „Nemoj joj spominjati Erika. Reci joj samo da ću prespavati kod Nataše. Može?“ „Nema frke, sestrice! Nadam se da ćeš mi jednom vratiti uslugu“, rekla je i brzo smo završile razgovor. Nakon toga sam nazvala Natašu. Bila je mala šansa da će ona negdje naletjeti na moju baku, ali ipak, za svaki slučaj odlučila sam nazvati. „Molim?“ „Hej, Taša. Trebam uslugicu“, počela sam nadajući se da mi glas zvuči veselo. „Što je bilo? Baš sam te mislila nazvati da mi ispričaš kako je bilo s Erikom danas“, rekla je. „Baš o tome se i radi. Htjela bih ostati kod njega noćas, a ne mogu to baš reći baki, pa sam joj rekla da ću spavati kod tebe. Ne ljutiš se?“ „Naravno da se ne ljutim, blesavice! Uživaj i molim vas lijepo ovog puta pazite malo više da ne moramo opet usred noću juriti u bolnicu kad idući put dobiješ mjesečnicu!“ veselo je rekla i smijala se. Svi su nekako bili veseli danas. Osim mene. „Bez brige. Pazit ćemo. I hvala ti! Volim te. Vidimo se.“ „I ja tebe volim, mravac. Čujemo se.“ Vratila sam se u sobu gdje su me čekale Nela, Megi i Meri. „Obavila razgovor?“ upitala me Nela. Djelovala je jako ljubazno i drago. „Jesi dobro, srce?“ upitala me Meri i zagrlila. Počela sam ponovno plakati i jecati. Bilo me jako strah i osjećala sam se jako usamljeno. To što sam se upravo čula s Klarom i Natašom samo je pogoršalo stvari. Sve tri su me zagrlile i tješile. „Nemoj plakati. Pa bit će sve u redu.“ Koliko sam puta samo čula te riječi danas? „Znam da ti je teško, ali trenutno mora biti ovako. Dopusti im da dovrše testiranja. Daj Eriku i Lisi vremena da se vrate. Molim te“, rekla je Megi. „Erik je otišao s Lisom?“ upitala sam i iznenada me opet napala ljubomora. „Da. Uskoro bismo trebali biti slobodni“, rekla je jedna od njih, ali nisam uopće doživjela koja jer me izjedala ljubomora što je Erik otišao s Lisom i ostavio me ovdje samu i još uz to mi uopće nije spomenuo da ide s Lisom. Dobra stvar je bila što sam zabavljena novim mislima prestala plakati i počela se manje bojati. „Vidiš. Tako je bolje“, zadovoljno je rekla Megi. „Idemo do laboratorija da više završim s tim testiranjima?“ upitala sam nešto hrabrija. „Naravno. Idemo. Poslije se možemo prošetati po svježem zraku. Smirit će te šetnja“, rekla je Meri svojim tipičnim radosnim glasom. U laboratoriju nas je dočekala ista doktorica koja mi je ranije toga dana izvadila krv. Ljubazno se nasmiješila. Postajala mi je nekako draža. Tada su se vrata opet otvorila i nisam se morala niti okrenuti da bih znala tko nam se pridružio. Ipak sam se prisilila da se polako okrenem i nasmiješim. „Doktor Kolar“, rekla sam umjesto pozdrava. „Samo brzo. Da čujem što imate za reći i bolje vam je da bude dobro!“ rekao je doktorici Bronić posve me ignorirajući. Nela je povukla veliki zastor oko nas tako da smo nas petero ostali odijeljeni od ostatka laboratorija i zaštićeni od znatiželjnih pogleda. Zatim su me Megi i Meri povukle u stranu i sve četiri smo sjele na bolnički krevet koji se tamo nalazio. Doktor Kolar je ostao stajati strogo gledajući u doktoricu Bronić. Ona je djelovala kao da joj je neugodno i zbog toga sam pomislila da vijesti nikako ne mogu biti dobre. „Na žalost, nismo pronašli ništa, Doktore. Martina je posve zdrava, nema nikakvih problema, nikakvih naznaka tumora ili sličnih bolesti. Nema niti ikakvih problema koji bi uzrokovali neplodnost ili barem poteškoće pri začeću“, rekla je doktorica i odmah sam pomislila kako su to zapravo dobre vijesti iako ih je ona priopćila kao nešto užasno loše. Oni su se nadali da nešto nije u redu sa mnom. Željeli su da imam neki zloćudni tumor ili da sam posve neplodna, samo kako bi mogli objasniti zašto nisam zatrudnjela s Erikom. To me uopće nije iznenadilo. Ako greška nije bila u meni, onda je bila u njemu, a greška u njemu njima je značila nešto puno više. Ja sam im bila nitko i ništa. On je trebao imati savršen genetski kod. Činjenica da sam ja posve zdrava, narušavala je njihovu znanost i sve u što su vjerovali. Značilo je to da Erik nije toliko savršen kao što su mislili. Značilo je da je više čovjek nego što su očekivali. Nasmiješila sam se zabavljena svojim mislima. „A tebi je nešto smiješno?“ prekinuo me grubi glas doktora Kolara. „Ne, naravno da ne. Samo mi je jako drago što sam zdrava i što je sa mnom sve u redu. Znam da je to vama užasno loša vijest danas, ali meni je jedna od boljih stvari koje sam danas čula“, rekla sam iznenađena samom sobom. Inače se ne bih usudila tako govoriti, ali polako mi je išao na živce. Pa što si je on umišljao? Da je neka vrsta boga i da je svemoguć? Malo sutra! Nadala sam se da će Erik, Lisa i ostali uspjeti pobjeći jer doktoru Kolaru je trebalo pokazati da je ono što radi pogrešno. Netko ga mora naučiti pameti. „Je li moguće da ima drugačiji genetski kod nego ostali obični ljudi?“ upitao je doktoricu nastojeći ostati smiren, ali vidjela sam da se uzrujao. „Provjerili smo. Sve je u granicama normale. Sve je obično. Martina je sasvim obična cura. Čak bih se kladila kad bi joj dali test inteligencije, da bi rezultat bio sasvim prosječan. Vjerujte i ja sam jednako iznenađena. Možda bismo trebali uzrok potražiti drugdje. Možda bismo trebali testirati GK99 316“, rekla je doktorica Bronić, a ovo zadnje izgovorila je jako tiho kao da se boji njegove reakcije. No prije nego je Doktor uopće stigao reagirati na njene riječi, reagirala sam ja. „Erik. Njegovo ime je Erik. Ne GK99 316, nikakav GK, nikakav broj, oni su ljudska bića! Imaju imena. Erik, Megi, Meri, Nela, Lisa, Tin, Petar i Sara! Možete ih držati ovdje, možete im uzimati krv svaki dan i vršiti pokuse nad njima, ali nećete ih time učiniti ništa manje ljudima! Možda je vaš cilj plemenit, ali vaše metode su pogrešne!“ vikala sam na doktora i doktoricu, više na njega nego na nju. Meri i cure odmah su prišle k meni nastojeći me smiriti. Vidjela sam strah u njihovim očima i poglede koji su me preklinjali da prestanem jer ću inače možda ugroziti sve njihove planove, ali nisam se mogla zaustaviti kad su riječi najednom krenule iz mene. „Ja volim znanost! Znanost bi trebala služiti ljudima i pomoći im! Ovo ne pomaže nikome! Uzimate ljudima mogućnost izbora! Uzimate im dostojanstvo! Ulazite im u snove i varate ih! Ljudi vas se boje, Doktore! Pogledajte nju. Boji se. Boji se bilo što reći“, rekla sam pokazujući na doktoricu Bronić. Dohvatio je mobitel i pritisnuo jednu tipku. „Pošalji osiguranje u laboratorij“, rekao je u telefon. „Ja se ne bojim. Vi ste obični slabi starac koji se skriva iza svog imena i svoje znanosti i želi sve ovo samo kako bi se osjećao važnim! Vi ste nitko, doktore Kolar. Vama bi trebalo dodijeliti broj i staviti Vas u kavez! Ne bojim se! Nabijte si svoju znanost u svoju naboranu guzicu! A sada, molim Vas, želim kući!“ dovršila sam. Tresla sam se od svega. Svojih riječi, straha zbog onoga što će uslijediti, uzbuđenja i nečeg novog što prije nisam osjetila – hrabrosti. U tom trenutku sam se promijenila. Nisam više mogla samo čekati da bude bolje i da sve prođe. Bila sam spremna biti snažna. „Obična? Prosječna!? Dovraga i s vama svima! Uspavajte ju!“ naredio je doktorici koja je odmah krenula prema ormariću s raznim bočicama i injekcijama. Došli su dečki iz osiguranja. „Nakon što dobije injekciju, odvedite je u sobu i zaključajte. Pazite na nju dok ne odlučim što ćemo!“ naredio je njima. Odmah su mi prišli i čvrsto me primili. Nije imalo smisla da vrištim ili pokušam pobjeći. Bila sam pod zemljom u najtajnijem laboratoriju u Hrvatskoj. Baka je mislila da spavam kod Nataše. Nataša da spavam kod Erika. Do sutra poslije podne nitko se neće ni zabrinuti, a kamoli me krenuti tražiti. Samo da se Erik vrati što prije. Osjetila sam lagani ubod u vrat. Za koju sekundu mi se već počinjalo spavati. „Vi se vratite svaka u svoju sobu i ne izlazite dok vas ne pozovem!“ čula sam Doktora kako naređuje Meri, Megi i Neli, a onda sam izgubila svijest i još jednom utonula u dubok san. |
- 04.06.2010. - petak - 22:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Ovo je moj blog za objavljivanje mojih priča. Komentari su dobrodošli. Ako nemate komentara, barem ostavite točkicu da znam da ste bili i pročitali. Moj osobni blog je ovdje.
Genetski kod
Moja dovršena i objavljena priča (ovdje na blogu). Samo kliknite na iksić(e) kraj svakog poglavlja. Neka poglavlja su u dijelovima jer su preduga za blog u komadu. 00. Erik i Martina X 01. Početak tjedna X X X 02. Dome, slatki dome X X 03. Ut. je dan za Buffy X X 04. Upozorenje X X 05. San X X 06. Istina X 07. Erik...izvan snova X X 08. Telefonski pozivi X X 09. Pitanja i odgovori X X 10.Prije nego zora svaneXX 11.Priprema pozor sad X X 12. Uljezi X X 13. Raj na Zemlji X X 14. Nebo se ruši X X X 15. Na ledu X X X 16. Posljednji ispraćaj X X 17. Pidžama-Party X 18. Prijateljice X X 19. Doktor Kolar X X 20. Obična X 21. Nulti pacijent X 22. Posljedice X X 23. Među nama X |